ŠTO ZNAČI BEAD BY BEAD?

Bead by Bead prevedeno na hrvatski znači Perlica po Perlica….

...Perlicu po Perlicu, rolajući ostatke raznobojnog papira, vrijedne i kreativne žene iz Ugande u istočnoj Africi ručno izrađuju unikatne ogrlice i narukvice koje očaravaju svojom jednostavnošću, ljepotom i bojama.

One žive u najsiromašnijem kvartu Kampale, glavnog grada Ugande, potječu uglavnom s opustošenog sjevera zemlje, imaju po nekoliko djece, mnoge su bez muževa i osnovnih sredstava za život. One su kreativne i žele promijeniti svoj život. Zbog njih smo ovdje. Poklonite nam trenutak svoga vremena i upoznajte Bead by Bead!

NAŠA PRIČA

Bead by Bead je projekt proizašao iz vizije Mirelle Brenke, Hrvatice koja sa suprugom i dvoje djece živi i radi u Ugandi, da pomogne obiteljima iz jedne od najsiromašnijih četvrti Kampale, Soweto.

Soweto je četvrt, točnije rečeno slum, tik uz željezničku prugu, u kojoj većina stanovništva potječe s ratom i neimaštinom zahvaćenog sjevera Ugande. Tamo se živi u neljudskim uvjetima, bez vode, struje i sanitarnih čvorova, a višečlane obitelji uglavnom dijele jednu prostoriju. Djeca često ne pohađaju školu, a glad, nasilje i neimaština čine svakodnevnicu ovih ljudi.

Razgovarajući s mnogim ljudima i vodeći se vlastitim iskustvom, instinktom i vizijom, odlučili smo pokrenuti Bead by Bead. Bead by Bead je društveno odgovorno poslovanje, model za koji vjerujemo da je model budućnosti.

Bead by Bead je tvrtka koja posluje kao i svaka druga, s tom razlikom da 20% svojih prihoda u Ugandi nanovo investira i vraća zajednici koja stvara naše proizvode, ulažući, primjerice, u školovanje djece, zdravstveno osiguranje ili u razne društveno korisne projekte.

Perlicu po Perlicu, cilj nam je približiti vam ovaj unikatan, ekološki proizvod i obogatiti vas ovim prekrasnim bojama te spoznajom da ste zaista pomogli.

KAKO JE SVE POČELO?

Bead by Bead priča započela je Mirellinim susretom s Jennifer. Upoznale su se jedne predbožićne večeri 2008. U narednih nekoliko tjedana Mirella je provela sate i sate u razgovoru s Jennifer, saznavši mnoge detalje iz njenog života.

Ova energična 47-godišnjakinja potječe sa sjevera Ugande i majka je sedmero djece u dobi od 5 do 24 godine. Rat izazvan od strane brutalne pobunjeničke skupine LRA (Lord Resistance Army) zauvijek je promijenio njen život, oduzeo joj supruga, pa je već kao mlada samohrana majka s dvoje djece morala pobjeći s ratom zahvaćenog sjevera.

Nakon nekoliko mjeseci skrivanja po napuštenim nastambama i grmlju, stigla je u Kampalu u potrazi za boljim životom. Tu je, s drugim mužem, provela narednih desetak godina, rodila još petero djece, te s njima živjela u sklepanim barakama i garažama boljih kuća. Ne posustajući, radila je danju i noću kao čistačica po hotelima i privatnim kućama te jedva spajala kraj s krajem. Suprug ju je, kao što to često biva u Ugandi, napustio, te je ostala sama sa sedmero djece.

Kad smo je upoznali, Jennifer je sa šestero djece živjela u petnaestak kvadrata, bez vode, struje i sanitarnog čvora. Troje djece zbog nedostatka novca nije pohađalo školu, a obitelj je, u najboljem slučaju, jela jedan obrok dnevno.

Mnogo je sličnih priča u Ugandi i od tog prvog susreta Mirella je razmišljala kako na pravi način pomoći Jennifer i njoj sličnima. Za prvu ruku, zaposlila je njezinu najstariju kćer kao kućnu pomoćnicu i financijski omogućila školovanje njezine djece. Istovremeno, od početka joj je bilo jasno da takva bezuvjetna davanja često vode ka daljnjoj ovisnosti o davanjima sa Zapada kao jedinoj mogućnosti izlaska iz bijede.

U potrazi za dugoročnim rješenjem, koje uključuje Jennifer kao glavnog nosioca i izvora prihoda za obitelj, Mirella je naišla na prekrasne ogrlice, ručno napravljene od ostataka papira. Oduševljena njihovom ljepotom i originalnošću, pokazala ih je Jennifer, a ona je u njima odmah prepoznala ogrlice koje nekoliko žena izrađuje u njezinom susjedstvu zvanom Soweto, jednom od najsiromašnijih dijelova Kampale.

Rodila se ideja, a iz ideje prvi susret sa ženama koje izrađuju ovaj prekrasan nakit. Redom žene i majke, porijeklom sa sjevera zemlje, krate dane sjedeći ispred svojih sklepanih kolibica te stari papir pretvaraju u prekrasan, autentičan šareni nakit. Bez pristupa tržištu te osnovnog poznavanja tržišnog poslovanja, ovisne su o rijetkim kupcima na lokalnom sajmu.

Oduševljeni proizvodom te sa čvrstom namjerom da pomognemo Jennifer (koja je preuzela brigu o koordinaciji žena i nabavi papira) i ovim mladim ženama, te njihovim obiteljima, da vlastitim radom uspostave život dostojan čovjeka, odlučili smo udružiti snage te pronaći tržište za ovaj unikatan i neobičan nakit.